Skip to main content

U Opštoj teoriji relativnosti Alberta Ajnštajna u u stvari ne postoji sila gravitacije! Umesto toga svaka masa na precizan način krivi oko sebe prostor i rasteže vreme. Te promene predstavljaju gravitacione talase.

Šta su gravitacioni talasi?

Najjače gravitacione talase proizvode kataklizmični događaji poput sudara crnih rupa, supernove (masivne zvezde koje eksplodiraju na kraju svog života) i sudarajućih neutronskih zvezda. Predviđa se da drugi talasi mogu biti uzrokovani rotacijom neutronskih zvezda koje nisu savršene sfere, a možda čak i ostacima gravitacionog zračenja koje je stvorio Veliki prasak.

Ajnštajnovo predvidjanje

Iako je Ajnštajn predvideo postojanje gravitacionih talasa 1916. godine, prvi dokaz o njihovom postojanju stigao je tek 1974. godine, 20 godina nakon njegove smrti. Te godine, dva astronoma su koristeći Radio opservatoriju Arecibo u Portoriku otkrili binarni pulsar, upravo onaj tip sistema za koji je opšta teorija relativnosti predvidela da treba da zrači gravitacione talase. Znajući da se ovo otkriće može iskoristiti za testiranje Ajnštajnovog smelog predviđanja, astronomi su počeli da mere kako su se orbite zvezda menjale tokom vremena. Posle osam godina posmatranja, utvrdili su da se zvezde približavaju jedna drugoj ako emituju gravitacione talase, tačno brzinom koju predviđa opšta teorija relativnosti.

Od tada, mnogi astronomi su proučavali radio-emisije pulsara (pulsari su neutronske zvezde koje emituju snopove radio talasa) i pronašli slične efekte, dodatno potvrđujući postojanje gravitacionih talasa. Ali ove potvrde su uvek dolazile indirektno ili matematički, a ne direktnim kontaktom.

LIGO-ovo otkriće

Sve se ovo promenilo 14. septembra 2015. godine, kada je LIGO (uredjaj dizajniran za nezamislivo mala merenja) fizički osetio talasanje u prostor-vremenu izazvano gravitacionim talasima koje su generisale dve crne rupe koje se sudaraju, udaljene 1,3 milijarde svetlosnih godina. LIGO-ovo otkriće će ući u istoriju kao jedno od najvećih naučnih dostignuća čovečanstva.

Dok procesi koji stvaraju gravitacione talase mogu biti izuzetno nasilni i destruktivni, dok talasi stignu do Zemlje oni su hiljadama milijardi puta manji! U stvari, u vreme kada su gravitacioni talasi od LIGO-ovog prvog otkrivanja stigli do nas, količina kolebanja prostor-vreme koje su oni generisali bila je 1000 puta manja od jezgra atoma! Nemoguće je reći, ali je vrlo zanimljivo za zamišljati koji nas novi načini razumevanja svega što nas okružuje očekuju u skorije vrijeme uz pomoć LIGO detektora.