Skip to main content

Ovo jezivo “živo kamenje” u Rumuniji je fantastično i potpuno stvarno.

Mali grad u Rumuniji koji se zove Kostešti dom je neobičnih geoloških manifestacija – ispupčenih gromada zvanih trovanti. Ovo kamenje je dugo intrigiralo lokalno stanovništvo, svojim oblicima organskog izgleda i čudnim curenjem cementa, inspirišući mitove o sposobnosti kamenja da raste i kreće se – kao živa bića, a ne kao neživi predmeti.

Trovanti se veoma razlikuju po veličini i obliku – neki mogu potpuno da stanu u vaš dlan, dok se drugi nadvijaju iznad glave, visoki i do 4,5 metara. Od 100 poznatih trovanata, viđenih na najmanje 20 lokacija širom Rumunije, neki su otkopani tek nakon što je pesak oko njih izvađen.

Dok misteriozno pokretno kamenje plovi dolinama u drugim delovima sveta, ovi trovanti verovatno neće uskoro nikuda ići bez pomoći.

U stvari, neki su snažno pričvršćeni za zemlju ispod, čvrstom kamenom bazom.

Kako je nastalo “Trovants” kamenje

Njihove bizarne izbočine, a ponekad ispupčenja koja naizgled prkose gravitaciji imaju veze sa njihovim poreklom.

Verovatno oblikovani zemljotresima pre oko 6 miliona godina, trovante su vrsta betona – sedimentnih zrna peska ili stena povezanih zajedno krečnjačkim (kalcijum karbonatnim) cementom.

„Neki su napravljeni od peščara, drugi od šljunka“, rekao je menadžer Nacionalnog parka Buila-Vanturarita Florin Stoikan 2010. godine za Radio Romania International. „U geološkoj terminologiji, napravljeni su od kamenca i konglomerata“.

Istraživači nisu pronašli nikakvu razliku između trovanta i okolnih peščanih supstanca. Stoga se sumnja da su sferoidni oblici formirani neobično dugotrajnom i intenzivnom seizmičkom aktivnošću srednjeg miocena. Udarni talasi koji su dolazili iz zemlje sabijali su peskovite sedimente i koncentrisali krečnjački cement da bi oblikovali njihove sferne grudve.

Kada su izloženi jakim kišama, deo njihovog cementa može da iscuri na njihovu površinu, postepeno povećavajući spoljašnji obim kamena tokom vremena. O ovom procesu nije mnogo pisano, ali se kaže da promene na kamenju iznose samo oko 4-5 cm tokom 1.200 godina.

Okolni delovi peščara imaju slojeve – niz finih slojeva – što sugeriše da je ovo područje bilo drevno morsko okruženje kada su kamenje i osnovni sediment nataloženi, kao i fosili školjkaša i puževa koji se mogu naći u nekim od trovanata.

Dakle, iako možda nisu “živo” kamenje u bukvalnom smislu, ove neverovatne stene su videle više života nego čak i najstariji čovek.