Skip to main content

Kamenje Dropa je navodna kolekcija od 716 kružnih kamenova koji su stari 12.000 godina i sadrže hijeroglifske oznake. Ovo kamenje je nadjeno u planinama Bajan Har u Kini. Neki NLO-olozi navode ovo otkriće kao dokaz vanzemaljske posete Zemlji.

Otkriće je uključivalo i veliki broj patuljastih skeleta nepoznatog porekla. Kamenje je od tada obavijeno velom misterije bez dovoljno dokaza o njegovom postojanju.

Navodno otkriće

Dropa kamenje je navodno otkriveno 1938. godine tokom ekspedicije kroz veliki pećinski sistem u planinama Bajan Har (ranije poznat kao Baian Kara-Ula) na granici između Tibeta i Kine. Kineski profesor koji je predvodio ekspediciju, Chi Pu Tei, opisao je pećine kao veštački isklesane i uglavnom korišćene kao groblje od strane drevnih vanzemaljskih vrsta. Navodno su pronašli veliki broj grobova, pažljivo poređanih u redove.

Ne postoje fotografije ili dokumentacija o drevnim skeletima u grobnici. Istovremeno, njihov ukupni opis istinski se graniči sa izmišljenim. Prema arheolozima, ova drevna bića su bila visoka oko 1,3 metra i pokazivala su abnormalne karakteristike. Glave su im bile neverovatno velike i razvijene, dok su preostali delovi tela bili relativno mali, tanki i krhki.

Opis kamenja Dropa

Ekspedicija je navodno pronašla ukupno 716 kamenih diskova, inače poznatih kao Dropa Stones, duboko u pećinama. Svaki disk je bio oko 30 cm u prečniku sa malom rupom u sredini. Prema rečima pronalazača, svaki disk je sadržao natpise poput hijeroglifa na nepoznatom jeziku u vidu spiralnih žlebova.

Takođe je kasnije procenjeno da je kamenje, zajedno sa skeletima i svim drugim naučnim blagom pronađenim u pećinskom sistemu, staro oko 12.000 godina.

Šta im se dogodilo nakon ekspedicije? Poreklo diskova je nesumnjivo intrigantna misterija, ali da li su oni zapravo uopšte postojali? Kada je ekspedicija završena, kameni diskovi su navodno čuvani na Univerzitetu u Pekingu više od dve decenije.

Na kraju su pali u ruke profesora Cum um Nuija sa Pekinške akademije za antičke studije zbog njegove analize. Posle četiri godine istraživanja i ispitivanja, profesor Cum Um Nui je tvrdio da može da razume i prevede natpise. Prema jednom delu njegovog prevoda, kamenje je ispričalo priču o drevnim vanzemaljcima Dropa koji su srušili svoju letelicu u blizini pećina pre više od 12 000 godina. Nažalost, lokalno pleme Ham koje je bilo svedok njihovog dolaska nije moglo da razume miroljubive namere vanzemaljaca i lovilo ih je.

Veruje se da ga je reakcija na njegove objavljene hipoteze primorala da emigrira u Japan. Umro je ubrzo nakon toga. Ovo je bio poslednji put da je neko kontaktirao sa ovom kontroverznom osobom.

Međutim, nema dokaza da je ova osoba uopšte postojala. Ni Akademija ni Univerzitet u Pekingu nemaju evidenciju o osobi po imenu Cum Um Nui. U stvari, utvrđeno je da je i njegovo ime lažno.

Sovjetsko učešće i nalazi

U medjuvremenu, glas o Dropa kamenju stigao je do Sovjetskog Saveza, tačnije, do naučnika po imenu dr Vjačeslav Saizev. On je uzeo je na sebe da ponovo objavi originalne hipoteze i istraživanja u sovjetskom časopisu Sputnjik.

Navodno, nekoliko Dropa kamenja je takođe poslato u Moskvu kod dr Saizeva na detaljnije istraživanje. Prema rezultatima testa, kameni diskovi su sadržali velike količine različitih metala što je predstavljalo veliku poteškoću za drevne ljude da vrše rezbarenje na njima.

Još zanimljivije, nekoliko testova sa osciloskopom (koji se u ovom trenutku nazivaju oscilogramom) sugerisalo je da je Dropa kamenje možda nekada korišćeno za električne provodnice. Dr Saizev je bio siguran da su bili izloženi nenormalno teškim naponima u nekom ranijem periodu.

Poslednji put kada ih je neko navodno video

Austrijski inženjer po imenu Ernst Vegerer je navodno pronašao dva Dropa kamena 1974. godine. Bili su izloženi u Banpo muzeju u Sjanu. Prema njegovim rečima, diskovi su savršeno odgovarali opisu kamenja od pre par decenija.

Zanimljivo, ovo je bio poslednji put da je neko čuo nešto novo o diskovima.

Dropa kamenje ima veliku sličnost sa bi diskovima. Ovi ravni diskovi napravljeni od žada i stakla su artefakti povezani sa kulturom Liangžu koja datira iz 3400–2250 pre nove ere.

Da li je ovo kamenje stvarnost ili prevara?

Na osnovu dostupnih informacija, teško je prihvatiti da je Dropa kamenje pravo otkriće. Nema dokaza da je profesor Cum Um Nui uopšte postojao. Njegovo ime nije pravo kinesko ime. Takođe nije japansko ili korejsko ime.

Takodje, malo je ili uopšte nema dokaza da je arheolog Chi Pu Tei bio stvarna osoba. Štaviše, ne postoji nikakav zapis o ekspediciji u planine iz 1938. godine. Osim diskova, vrlo malo se zna o stotinama drugih navodnih nalaza u pećinama. Na kraju, ali ne i najmanje važno, lokacija pećina ostaje misterija. Niko nije uspeo da ih pronađe posle navodne ekspedicije.

Iz očiglednih razloga, samo nekolicina NLO istraživača veruje u postojanje Dropa kamenja. Naravno, kao i svaka druga teorija zavere i misterija vezana za NLO, i ova ima svoje pristalice. Za sada, istraživači mogu sa sigurnošću nazvati ovo otkriće prevarom. Međutim, uvek treba ostaviti otvorena vrata za sve buduće informacije i razvoj istraživanja. Možda će jednog dana, ipak, isplivati dokaz o njegovoj legitimnosti.